My
name is Gordana Zagorec. I was born in 1967. I am
from Croatia .
I started to paint in the eighties as an experiment. And
I’m still experimenting.
I try to celebrate the miracles of everyday life that are invisible
to the human eye – the miracles to be found all around us
in people, animals, landscapes and dreams .
As in classic fairy tales, the understanding of linear time is
negated. The past, present and future melt into single points,
existing independently from any obvious reality.
In this way I try to make the ordinary extraordinary, investing
images of people and places with a kind of religious meaning.
In this way a quiet observation of the turbulent world around
us acquires a form.
Everything is created from nothing, from intuition fed by secret
channels coming from the unexplored dimensions around us.
In moving from the depiction of ordinary life to the depiction
of the inner world, my work follows in the folk traditions of
Croatian art.
The apparent immaturity of the paintings is a conscious antidote
to the aggression in the styles of many modern artists. It
expresses a naïve desire for us all to celebrate the joy
and glory of life through an understanding of the small, unique
perfections that usually pass us by.
|
|
|
|
Zovem
se Gordana Zagorec. Rodjena sam 1967 u Zagrebu, u Hrvatskoj. Slikanjem
sam se pocela baviti osamdesetih godina. Ono je pocelo kao eksperiment
i na taj nacin se i nastavlja do danasnjeg dana.
Moje slike govore o oku nevidljivom cudu svakodnevnice, imaginarnim
i realnim predmetima, osobama i krajolicima, o snovima, prirodi
i zivotinjama, privlacnoj sili rodnog tla i ukratko carobnoj misteriji
zivota. One su slikovita poezija koja prica o cudesnim pojavama.
U njima se, kao i u klasicnim bajkama, ponistava linearno poimanje
vremena pa se proslost, sadasnjost i buducnost stapaju u jednu
tocku koja postoji nezavisno od ocigledne realnosti. Tako svaki
prikaz prirode i likova koji se tu pojavljuju poprima religijsko
znacenje dajuci posebnost obicnim pojavama. Sve se stvara niotkuda,
iz intuicije koja se hrani tajnim kanalima iz neistrazenih dimenzija
koje stoje pored nas.
Mirno promatranje uzburkanog svijeta oko nas se slaze u formu.
Nastavak domace folklorne tradicije koja prelazi s pukog oslikavanja
uobicajenog zivota na oslikavanje unutarnjeg svijeta i rastuce
individualnosti koja obiljezava danasnje drustvo namece se kao
logicni odabir. Naizgled djecja strana slika ponistava trend izrazavanja
agresivnosti koji je toliko prisutan u izrazu mnogih suvremenih
autora. Ona se ponistava u naivnoj teznji prema sveopcoj radosti
i slavi zivota. Ponistava se u teznji da se dokuce ona mala, jedinstvena
savrsenstva koja najcesce pored nas prolaze neprimjecena. |